GDJE SAM TO POGRIJEŠIO ?
Odakle? Iz Jajca? Ne, nisam.
Iz Jajca? Da, jesam!
Utrkivao sam se sa nekoliko milijuna meni istih ili sličnih spermatozoida, i uz pomoć raznih prljavih trikova, podmetanja nogu, laktarenja i cipelarenja, prvi sam iz mraka prošao kroz ciljnu ravninu i ugledao svjetlost.
Znao sam da je uspjeh na vrhu planine, i ja sam taj vrh jedini osvojio. Dakle, svoje prvo životno putovanje započeo sam kao pobjednik.
Iza sebe sam ostavio krvav trag, ali na vrijeme sam instinktivno shvatio, još u majčinoj utrobi, da ako hoćeš preživjeti, konkurenciju moraš fizički uništiti. Jebeš fair play.
Čim sam izletio iz rodnice, počele su mi se servirati laži. Gnjusna, prljava foliranja odraslih.
Kao prvo, svi su mi se najbliži navodno jako radovali, jedva su čekali da stignem da me upoznaju, a u stvari, da je izašao neki drugi šmokljan od ovih bezbroj spermatozoidnih luzera, i njemu bi kao i meni cijeli život prodavali tu istu priču:
"Tako smo te željeli. Ti si naše malo zlato. Bonbončić naš, itd...."
Kako je vrijeme odmicalo, i kako sam ja odrastao, laži su se eksponencijalno množile i bivale su sve veće i odvratnije.
Iako nisam nikoga ništa pitao, ničim izazvani, svi su mi objašnjavali (lagali op.a.) da me na svijet donijela roda, velika ptičurina sa dugim kljunom, koja me u bijelom zamotuljku spustila kroz dimnjak kuće, u mali mekani krevetić...
Odmah sam shvatio da seru!
Prvo, u našoj staroj kući nismo imali dimnjak, a da i jesmo on se sigurno ne bi nalazio iznad mog krevetića, već iznad kuhinje.
Onda su mi rekli da me zapravo stvorio dragi Bog, misleći valjda da sam idiot koji će im povjerovati.
Pošto ta 1968. godina nije bila godina kad je religija bila u modi, shvatili su da nije pogodno da dijete člana Partije okolo priča kako ga je stvorio dragi Bog, pa su valjda u nedostatku drugih ideja zašutjeli na tu temu.
Meni je ta šutnja zagolicala maštu, baš kao i svakom drugom djetetu, pa sam se i sam počeo pitati; kako i odakle sam stigao na ovaj svijet?
Nije mi dugo trebalo da riješim tu zagonetku.
Uz pomoć iznimne inteligencije koju sam posjedovao još kao fetus, shvatio sam da se radilo o najobičnijem životinjskom nagonu. Vrlo logično.
Jeftinom, prljavom SEX-u, uz audio kulisu teniskog meča Monike Seleš i Martine Hingis.
Nakon nekog vremena, na red je došla nova podvala, ona sa Djedom Mrazom i Zubić Vilom.
Njih dvoje sam brzo provalio, pogotovo lapana iz Laponije.
Jednom prilikom Djed Mraz je zajedno sa svojim pomoćnikom Vilenjakom posjetio moj vrtić.
"Ho-ho-ho, Ho-ho-ho", vikao je samodopadno dok je ulazio kroz velika vrtička vrata, "stigao sam djeco sa dalekog puta sa svojim vjernim Vilenjakom. Put je bio dugačak i težak, bilo je hladno i cijelim putem je padao snijeg, ali moji sobovi su se jako trudili da me što prije dovezu, i da vam donesem punu vreću vaših jeb.... želja. Ho-ho-ho, Ho-ho-ho"
Djeca su bila presretna što uživo vide Djeda Mraza.
U velikoj crvenoj vreći koju je držao preko ramena, nosio je nekakve jeftine poklone; slane štapiće, bonbone, male čokoladice, kekse i slične pizdarije.
Čim sam ga ugledao bio mi je pomalo sumnjiv. Nije nimalo sličio onome iz moje slikovnice. Nije se smješio, bio je nizak i debeo.
Primijetio sam da ne nosi bijele rukavice kao pravi Djed Mraz. Imao je debele prste kao kobasice, a čak je pomalo i smrdio.
Mi djeca smo morali stati u vrstu i jedan po jedan mu prilaziti kako bi dobili poklon.
Kad sam ja došao na red za poklon, i stao ispred njega, pružio mi je ruku da me pozdravi.
Umjesto za ruku, zgrabio sam ga za bradu i trznuo je prema dolje. Pala mu je na pod.
"Znao sam!", pobjednički sam uzviknuo.
Ispod lažne brade, imao je crne brkove i falio mu je prednji zub. Jedinica!
"Ti sotono glupa, sada nećeš ništa dobiti", zaderao se na mene prijeteći mi kažiprstom.
Teta Vesna iz vrtića je odmah doletjela do njega i počela mu namještati lažnu sijedu bradu.
"Oprostite, oprostite Djedu Mrazu, nije dječak htio", ispričavala mu se ponizno.
"Htio sam, htio", viknuo sam jako da me svi čuju, "on nije Djed Mraz!"
Krenuo je prema meni kao da me želi udariti, ali Vilenjak ga je zaustavio.
Intuitivno i precizno, opalio sam ga nogom u jaja. Tata mi je uvijek govorio da tu najviše boli.
Počeo je jaukati i skakutati na jednoj nozi od boli.
Sva djeca su počela vrištati. Uplašili su se te spodobe.
Razjebao sam tu njegovu podvalu, pomislio sam...
Dok sam potajno uživao što sam ga uhvatio u prevari, ostala djeca su panično plakala, i vikali su; "mama, mama, mama!!!"
Pitao sam se; kako se ne boji da će mu narasti rep kad tako laže?
Podigao se sa stolice na kojoj je sjedio i nogom je udario u vreću sa poklonima. Bio je crven u licu. Nešto je ljutito rekao Vilenjaku i krenuo ka izlaznim vratima.
Meni je u prolazu progovorio grubim, promuklim glasom: "Idi mali u pičku materinu."
Uglavnom, iako ga je Vilenjak tješio i govorio mu da se vrati, da smo mi ipak samo djeca, uzeo je sa sobom preostale poklone koje je donio i zauvijek negdje otišao.
Vani ih nisu čekali sobovi, vidio sam kroz prozor, već su ušli u neki stari crveni auto i uz škripu kočnica nestali iza ugla.
Djeca su bila prestravljena i jako su plakala. Većina ih je ostala bez svojih novogodišnjih poklona.
Teta Vesna me izvikala zbog toga što sam napravio, a meni nije bilo jasno zašto me viče, i kako to da ona nije ljuta na njega kad je i sama vidjela da on nije pravi Djed Mraz, i da nas je sve htio slagati...
Inače, teta Vesna je bila jako draga. Obožavao sam je čiriti kroz ključanicu WC-a kada bi joj se piškilo.
Par mjeseci poslije sam raskrinkao i Zubić Vilu, i ona je bila lažnjak, mislim da me se još uvijek sa nelagodom sjeća, ali o njoj nekom drugom prilikom...
Uglavnom, djeca iz vrtića danima nisu htjela pričati sa mnom iako sam provalio starog prevaranta.
Bio sam jako tužan što se nisu htjeli igrati sa mnom i stalno sam se pitao:
GDJE SAM TO POGRIJEŠIO?
Primjedbe
Objavi komentar