ERNEST PELAIC (STORIES)

Subota je, 24. prosinca 2022. godine, Badnjak. Žena priprema blagdanski ručak. Kuća je puna gostiju. Na TV-u je prigodan, uobičajeno dosadan vjerski i filmski program. Kao i svake godine, uglavnom je sve isto, jeftino i profano. Tužan sam. Jučer je umro Massimo Savić. Upoznao sam ga 1983. godine u hotelu "Dubrovnik" u Zagrebu. Bio je mladi pjevač tek osnovane, tzv. "art-rock" grupe "Dorian Gray". Doživio sam neobično životno iskustvo već nakon prvih nekoliko rečenica koje sam s njim razmijenio. Susret je bio "bezvremenski", gotovo "izvanzemaljski". Massimo je jednostavno bio drugačiji od svih, neobičniji od ikoga koga sam dotad sreo u životu, i takav neobičan, a topao, ostao je do kraja svog života. Primijetio sam da uvijek u ovo božićno vrijeme odlaze "veliki i važni ljudi", a Massimo sigurno spada među takve. Njegova smrt očito me potaknula da po tko zna koji put, razmišljam o tim "velikim" filozofskim temama, o sm...

Ne pravi gluposti koje svi rade, napravi neku koju nitko nije. Budi ekstremna budala. Ne budi povrsan! "Ne pravi gluposti koje svi rade, napravi neku koju nitko nije. Budi ekstremna budala. Ne budi povrsan!" Tako bi otprilke trebao biti naslov ove moje kratke price, ali s obzirom da je malo predugacko za naslov, odlucio sam je nazvati: "VRUCA LJUBAVNA PRICA ZA DJECU I ODRASLE" Rano djetinjstvo i rana mladost (otprilke do neke 99-te godine zivota) idealno je vrijeme da ostvaris sve svoje najludje ideje koje ti mogu pasti na pamet, naravno shodno tvojoj dobi, pogotovo ako si kao ja urodjeno "nestasan" ili da budem konkretniji, po prirodi sklon ludostima i riziku...  svijesno vrijedjajuci lazni i prevladavajući moral svog vremena. Ali ako nisi takav po prirodi, onda nemoj niti sanjati da ces i ti jednom biti faca kao JA🖕 ili, onaj mali Mick Jagger, Keith Richards, Jim Morrison, Salvador Dali, Madonna ili recimo u novije vrijeme i sa naseg podneblja, Zare Bat...

Svjedodzba prvog razreda srednje skole izgledala je ovako; 270 neopravdanih sati, 14 jedinica i jedna petica. Ukor nastavnickog vijeca i ukor direktora. "Kucni savjet" je razmotrio situaciju i konsenzusom je odluceno da me se nece kazniti. Zakljucak je donesen: "To su valjda te godine... Mozda mu treba vremena... odmora..." Dolazi ljeto. U Splitu kao i uvijek posebno inspirativno. Skolski praznici, more, kupanje, djevojcice, kratke ljetne haljinice. Od malenog djecaka polako sam se pretvarao u velikog.   Znate, onog sto sa velikim, znatizeljnim ocima otkriva svijet oko sebe, na jedan drugaciji, odrasliji i uzbudljiviji nacin. Godina je velikih glazbenih ostvarenja. Na svjetskim radio stanicama, sviraju se najnoviji hitovi: "Billie Jean", "Sweet Dreams", "Let's Dance", "Too Shy", "China Girl"... Na domacim; "Milicija trenira strogocu", "Cokolada", "Đuli", "Jabuke i vino", ...

Sunčanu sam upoznao jednog hladnog zimskog jutra 1985. godine, dan nakon što je potpuno gola osvanula na naslovnici erotskog časopisa „Start“. Upravo je završavala školu i polagano ulazila u svijet odraslih, baš kao i ja. Za njezine roditelje i blisku okolinu to je bio šok koji nisu očekivali ni u najcrnjem scenariju. Burna reakcija njezina oca i majke nije izostala. U trenutku im se srušio svijet. Po njihovom shvaćanju života, dogodila im se najveća moguća sramota koju nisu imali snage ni razumjeti ni oprostiti. Potjecala je iz vrlo skromne radničke obitelji koja je živjela u betonskoj baraci nedaleko od splitskog Škvera. Otac joj je radio u brodogradilištu, bio je strog i patrijarhalan čovjek. Majka krojačica u tvornici kožne galanterije. Nisu imali gotovo ništa osim poštenja, teškog rada i nade da će njihova jedina kći jednog dana živjeti boljim životom od njih. Ali Sunčana je željela nešto drugo. Sanjala je glamur, avanturu, putovanja i svijet koji nikada nije upoznala. Gledala je ...