ERNEST PELAIC (STORIES)

Ko je bija sritan ka ja pa da je s ponistre svoje sobe moga usrid noći gledat kako veliki Smoje i Ona pravidu krugove priko Rive, điravaju, i to sve na nekih dvadesetak metri od moje posteje ? Od Đige do Matejuške pa nazad,  i tako stotine puti. Po uru, dvi vrimena bi ih pratija u stopu, i to s glavon na kušinu, okrenut prema prozoru. Smoje je uvik priko ramena nosija nekakvu staru boršu, u ustima bi čuča španjulet, a ruke bi drža na gujici. Ona bi ga pratila i ništo mu žvelto tumačila rukan. Uvik ista slika, svaku večer, od ponoć do jedan oli dva bota. To su bili moji prvi “bliski” susreti s velikin književnikon, oli kako bi on više volija reć, publiciston. Ma da mi je bilo bit tu blizu njih pa čut o čemu to oni pričaju, ča to Ona maše rukan, ča on stalno muči a ona ka navijena govori. Mislija san; kad odrasten upoznat ću se s njin... i ja ću doli priko Rive šetat pokraj njega, raspravjat ćemo o važnin stvarima; o politici, balunu, o Malon Marinku, o librima... Ta mi se želja nika...

Ne pravi gluposti koje svi rade, napravi neku koju nitko nije. Budi ekstremna budala. Ne budi povrsan! "Ne pravi gluposti koje svi rade, napravi neku koju nitko nije. Budi ekstremna budala. Ne budi povrsan!" Tako bi otprilke trebao biti naslov ove moje kratke price, ali s obzirom da je malo predugacko za naslov, odlucio sam je nazvati: "VRUCA LJUBAVNA PRICA ZA DJECU I ODRASLE" Rano djetinjstvo i rana mladost (otprilke do neke 99-te godine zivota) idealno je vrijeme da ostvaris sve svoje najludje ideje koje ti mogu pasti na pamet, naravno shodno tvojoj dobi, pogotovo ako si kao ja urodjeno "nestasan" ili da budem konkretniji, po prirodi sklon ludostima i riziku...  svijesno vrijedjajuci lazni i prevladavajući moral svog vremena. Ali ako nisi takav po prirodi, onda nemoj niti sanjati da ces i ti jednom biti faca kao JA🖕 ili, onaj mali Mick Jagger, Keith Richards, Jim Morrison, Salvador Dali, Madonna ili recimo u novije vrijeme i sa naseg podneblja, Zare Bat...

Bio je neki blesav, suncan ljetni dan, predratna 1991. godina. Sa Mirelom (prijateljicom) sam glavinjao gradom bezciljno. Pricali smo standardne, svakodnevne teme. Uglavnom glazba i poneko kurtoazno podbadanje.Na dnu Hrvojeve ulice (u Splitu) u blizini pazara, na nekih 20-ak metara od nas pojavile su se dvije mlade cure i kretale su se u nasem smjeru. Smijale su se nesto, bile su vesele. Osim WOW figure, nisam vidio njihova lica, vise siluete. Bilo je neko kontra svijetlo, a vec sam pomalo bio i corav iako jos nisam nosio naocale. Nisam reagirao, ali kada su se priblizile na nekih 3 do 4 metra, i kad su mi oci "progledale", ugledao sam Nju. Bila je to S..., ali tada joj jos nisam znao ni ime, niti sam ista znao o njoj. Mimoisli smo se, a ja sam se naglo zaustavio i ushiceno sapnuo Mireli: "Jesi li vidjela ovu plavu duge kose?"...  "Koju?", odgovorila je pomalo nezainteresirano, "ovu sto je sada prosla, jesam, zasto?" Stajao sam ukipljen i sutio n...

Svjedodzba prvog razreda srednje skole izgledala je ovako; 270 neopravdanih sati, 14 jedinica i jedna petica. Ukor nastavnickog vijeca i ukor direktora. "Kucni savjet" je razmotrio situaciju i konsenzusom je odluceno da me se nece kazniti. Zakljucak je donesen: "To su valjda te godine... Mozda mu treba vremena... odmora..." Dolazi ljeto. U Splitu kao i uvijek posebno inspirativno. Skolski praznici, more, kupanje, djevojcice, kratke ljetne haljinice. Od malenog djecaka polako sam se pretvarao u velikog.   Znate, onog sto sa velikim, znatizeljnim ocima otkriva svijet oko sebe, na jedan drugaciji, odrasliji i uzbudljiviji nacin. Godina je velikih glazbenih ostvarenja. Na svjetskim radio stanicama, sviraju se najnoviji hitovi: "Billie Jean", "Sweet Dreams", "Let's Dance", "Too Shy", "China Girl"... Na domacim; "Milicija trenira strogocu", "Cokolada", "Đuli", "Jabuke i vino", ...

Prije desetak dana napunio sam 19 godina. Mislim da je vrijeme da konačno objavim svoju prvu pjesmu. Već nekoliko godina marljivo i svakodnevno pišem. Odlučio sam da moj prvijenac bude izveden na Splitskom festivalu. Znam, naivno, kao da ta odluka ovisi o mojim željama. Prokurative su moje glazbeno svetište. Mjesto gdje svake godine, bez iznimke, hodočastim s roditeljima, doslovce otkad sam prohodao. Moj san oduvijek je bio da budem dio tog veličanstvenog i najpopularnijeg estradnog događaja u cijeloj Jugoslaviji. Svi najpoznatiji pjevači nastupaju na njemu: Mišo, Oliver, Meri, Tereza, Miki, Vajta, Novi Fosili, Pejaković... U debelom telefonskom imeniku grada Splita tražim broj Zdenka Runjića. Od prošle, 1988. godine, on je novi direktor Splitskog festivala. Zamijenio je profesora Josipa Miroševića, koji je otišao u mirovinu. Zdenko je skladateljska legenda. Vjerojatno najveći autor na ovim prostorima i znam da moram nešto poduzeti. Trebam "udariti" odmah u glavu. Nazvao sam ...

Sunčanu sam upoznao jednog hladnog zimskog jutra 1985. godine, dan nakon što je potpuno gola osvanula na naslovnici erotskog časopisa „Start“. Upravo je završavala školu i polagano ulazila u svijet odraslih, baš kao i ja. Za njezine roditelje i blisku okolinu to je bio šok koji nisu očekivali ni u najcrnjem scenariju. Burna reakcija njezina oca i majke nije izostala. U trenutku im se srušio svijet. Po njihovom shvaćanju života, dogodila im se najveća moguća sramota koju nisu imali snage ni razumjeti ni oprostiti. Potjecala je iz vrlo skromne radničke obitelji koja je živjela u betonskoj baraci nedaleko od splitskog Škvera. Otac joj je radio u brodogradilištu, bio je strog i patrijarhalan čovjek. Majka krojačica u tvornici kožne galanterije. Nisu imali gotovo ništa osim poštenja, teškog rada i nade da će njihova jedina kći jednog dana živjeti boljim životom od njih. Ali Sunčana je željela nešto drugo. Sanjala je glamur, avanturu, putovanja i svijet koji nikada nije upoznala. Gledala je ...