SONJA

Bio je neki blesav, suncan ljetni dan, predratna 1991. godina. Sa Mirelom (prijateljicom) sam glavinjao gradom bezciljno. Pricali smo standardne, svakodnevne teme. Uglavnom glazba i poneko kurtoazno podbadanje.Na dnu Hrvojeve ulice (u Splitu) u blizini pazara, na nekih 20-ak metara od nas pojavile su se dvije mlade cure i kretale su se u nasem smjeru. Smijale su se nesto, bile su vesele.

Osim WOW figure, nisam vidio njihova lica, vise siluete. Bilo je neko kontra svijetlo, a vec sam pomalo bio i corav iako jos nisam nosio naocale.

Nisam reagirao, ali kada su se priblizile na nekih 3 do 4 metra, i kad su mi oci "progledale", ugledao sam Nju.

Bila je to S..., ali tada joj jos nisam znao ni ime, niti sam ista znao o njoj.

Mimoisli smo se, a ja sam se naglo zaustavio i ushiceno sapnuo Mireli:

"Jesi li vidjela ovu plavu duge kose?"... 

"Koju?", odgovorila je pomalo nezainteresirano, "ovu sto je sada prosla, jesam, zasto?"

Stajao sam ukipljen i sutio nekoliko sekundi,  a onda sam joj rekao:

"Molim te, ako je ikada vise u zivotu negdje sretnes, vidis, molim te zaustavi je i daj joj moj broj telefona i reci da je VOLIM NAJVISE NA SVIJETU, moram je opet vidjet.

Mislila je da sam poludio.

Bila je to uistinu nevjerojatna ljubav na prvi pogled. Nikada prije, a ni poslije mi se tako nesto nije dogodilo...

Da sam znao crtati, a nisam, kada bih krenuo crtati djevojku iz svojih snova, nacrtao bih je bas onako kao sto je ona izgledala. Bila je nesto najljepse sto sam do DANAS vidio. 

Uskoro smo ja i moja prijateljica krenuli svatko svojoj kuci, ali ja sam cijelo vrijeme... cijeli dan... svaku sekundu, samo mislio na tu meni do tada nepoznatu plavusu.

Negdje predvecer oko 18 sati nazvala me Mirela da me pita hocemo li veceras malo svratiti do "Sekspira". Bio je to tada jedan popularni klub u Splitu gdje se pustala dobra glazba, i cugala dobra pica.

Pristao sam. Nasli smo se oko 22 sata u blizini moje kuce i krenuli u klub. Cijelim putem joj nisam prestao pricati o njoj.

Znam, bio sam vjerojatno dosadan, ali jednostavno postala je moja ludjacka opsesija.

Pretpostavljao sam da je vise nikada necu vidjeti, ali svejedno i tih nekoliko sekundi sto sam je vidio toga dana smatrao sam Bozjim blagoslovom.

Kad smo usli u klub ja sam sjeo za sank, u to vrijeme moje omiljeno "parking mjesto, a Mirela... onako slatka i vrckava rekla je da ide napraviti djir okolo da vidi ima li jos nekoga poznatog.

Potvrdno sam joj klimnuo glavom i sebi narucio duplu votku.

Nije proslo par minuta, vraca se i sa onim svojim zajebanim osmijehom i nekim sretnim zarom u ocima, kaze mi:

"Imam jedno veliko iznenadjenje za tebe, past ces na guzicu kad cujes".

Nisam uopce reagirao...

"Alooo, cujes li me?", upitala me.

Pijem svoju votku i opet potvrdno klimam glavom, ali ne reagiram.

U tom trenutku pored nas se stvorio neki zagrljeni par, ugledao sam prvo njega... poznavao sam ga, ne bas tako da smo bili prijatelji, ali... znali smo se... bio je mladi novinar "u pokusaju..." klimnuo sam mu glavom, skrenem pogled na djevojku sa njim ☀️☀️☀️☀️ KAD ONAAAAAAA... ❤

Kroz tijelo mi je proslo kao da me eksperimentalno "opalio" Nikola Tesla sa 10.000 Volti.

Mirela (koja je, sada vec to znam, madjionicar) mi sa smijeskom migne okom i predlozi da negdje zajedno pronadjemo neki stol da mozemo zajedno svi sjesti... 

Odmah sam se digao.sa sanka, naravno pice nisam zaboravio uzeti, ali dok smo trazili taj stol, vidio sam da me ta cura u koju sam se toga dana zaljubio do usiju, (iako jos ni rijec nismo razmijenili) gleda, kao da mi zeli ocima reci "VECERAS SI MOJ..."

Mislio sam da sanjam. Znao sam da su cuda moguca, ali ovo je bio JACK POT, kao kad imas zadnju hiljadarku u probusenom dzepu, ubacis je u automat i izbaci ti 5 istih karata ili veliku skalu u boji.

Mislio sam da se to meni ne moze dogoditi.

Sjeli smo za neki mali uski stol. Ja i Mirela sa jedne strane, a njih dvoje nasuprot nas. 

On je bio pricljiv do boli, kao i moja "supatnica". Pricao je neke pizdarije i nisam ga uopce slusao. Sjedio je nasuprot mene i razvezao se kao da je povukao magistralu speeda, nije se zaustavljao. Ni tocke, ni zareza.

Njegova (tada mi je vec ocito bilo jasno) djevojka je uglavnom sutjela i svako malo pogledavala u mene najljepsim ocima na svijetu, i nekim zagonetnim smjeskom, koji sam ja tada u sebi prepotentno protumacio kao neskrivajuce koketiranje.

Mislio sam... mozda sam previse popio... ali nakon nekih 20-ak minuta za tim stolom, u prisustvu svih nas, pred svojim deckom obratlia mi se, i predlozila da je otpratim do WC-a.

Ustao sam kao gromom udaren, i krenuo za njom, a Mirela je spustila glavu pod stol, stavila ruku preko lica i pocela se smijati, ali tako da Ovaj to nije ni primjetio. On je i dalje pricao. Mislim da uopce nije registrirao nas odlazak od stola. 

Jednostavno nije ni shvatio da ona vise ne sjedi tu kraj njega, i da ni mene vise tu nema...

Momak je jednostavno bio u svom filmu... ali istini za volju moram priznati da je izgledao posteno i dobrocudno.

O cemu je pricao, nisam znao ni tada, niti danas znam. Ali mislim... stvarno nije ni vazno...

Sada dok pisem ove recenice 31 godinu poslije, mislim da bih mogao veliku knjigu napisati, ali nije mi to cilj, znam da bi vas pola moglo odustati od citanja ako nastavim na siroko, ali strpite se jos malo, zanimljivo je... Nastojat cu se zaustaviti u okvirima kratke price.

U svakom slucaju mi nismo isli tamo gdje me je ona pozvala... izasli smo vani iz kluba i u nekom skrivenom, mracnom kutku pokraj mora, poceli smo nasu prvu pricu. 

Odmah sam joj ispricao sto se danas dogodilo, sve u najsitnije detalje... sto sam rekao Mireli kad sam je danas ugledao, i jasno sam joj rekao moje osjecaje prema njoj.

Bilo joj je drago slusati me, osjetio sam. Slusala me pazljivo, sa laganim koketnim osmijehom.

Kad sam joj sve ispricao... bez ustezanja mi je rekla da joj se svidjam.

Kada bi iz glave moglo rasti cvijece, mislim da bi mi u tom trenutku stablo ruza izraslo. 

Uz pregrst osjetljivih detalja koji su se u tih sat vremena dogodili, a koje je uistinu nepotrebno prepricavati, dogovorili smo se da se svakodnevno vidjamo.

Ona je samo rekla da o tome ne pricamo nikome, a da ce doci vrijeme da svima kazemo za nasu ljubav.

Razlog je navela da joj je otac tesko bolestan i da ga ne zeli zamarati sa problemima jer je je on ovog momka vec odavno prihvatio kao buduceg zeta. Priblizavao mu se kraj i nije ga htijela rastuziti (njene rijeci).

Usput S... je tada bilo 17 godina, a ja sam bio nesto malo stariji.

Postivao sam naravno njenu zelju.

Za nju bih tada pristao i da je rekla da skocim sa 17 kata nebodera, pretjerujem mozda, ali ne znam kako drugacije da objasnim sto je u samo  jednom danu Ona meni znacila.

Poceli smo se svakodnevno druziti, ali uvijek je On dolazio sa njom. Njeno prisustvo, bez obzira na njegovo me je zadovoljavalo. Znao sam da zbog svega moram  biti strpljiv.

Izlazili smo svi skupa svakodnevno na pica. On mi je stalno nesto pricao... potpuno meni neinteresantno, gledao sam ga u oci, ali nogama sam se dodirivao sa njom.

Perverno? Ne! LJUBAV ne poznaje perverzije.

Nasli smo vec ja i Ona nacina da se vidjamo nasamo. Kada nesto jako zelis, nacin se uvijek nadje.

Sada idem lagano ka kraju price...

Trajalo je to mjesecima. Provodili smo dosta vremena zajedno sami, ali isto tako svaki dan smo se vidjali i svi zajedno. Moram priznati da sam se s vremenom sprijateljio s njim, i tom cinjenicom situacija mi je tim vise u glavi bila teza.

Kod nasih zajednickih druzenja, problem je bio sto je on svakodnevno motorom dolazio po nju, a isto tako ju je i vracao kuci.

Jedne veceri ju je vratio kuci oko pola noci, oni su se pozdravili i ona je usla u zgradu. On je otisao, ali ja sam bio skriven u blizini i po starom uhodanom dogovoru cekao sam je skriven u portunu pored njenog ulaza.

Kad je on otisao, ona je izasla vani i krenula sa mnom kod mene.

Negdje oko 2 sata u noci mi smo vjerojatno od umora zaspali.

Njena se mama probudila oko 3h i bila je preplasena kako to jos nije stigla kuci a tako je kasno, i odlucila je nazvati njega.

On je vec bio zaspao, i rekao joj je da ju je prije 3 sata ostavio ispred njenog ulaza.

Odmah je krenuo kod njih i oni su pred zgradom u ocaju cekali da se moja S... pojavi.

Ne trebam spominjati da tada mobitel jos nije postojao.

Oko 4 sata sam se kod kuce probudio u njenom zagrljaju i shvatio da smo debelo zasrali.

Probudio sam je i digli smo se u trenutku. Ja sam je sa autom brzo odvezao kuci.

Pred kucom su bili svi; njena majka, otac i momak...

On je sjedio na zidicu, pokraj njega je bio njen otac, a majka kada je vidila auto koje se zaustavlja pred njihovim ulazom, zaprijecila mi je tijelom put i usred noci urlikala i prijetila mi ubojstvom.

Ja sam zakljucao unutarnja vrata dok je mama sakama pokusala da razbije staklo sa S..... strane sjedala.

S... mi je vikala: "Vozi naprijed, odlazimo odavde!", ali to je bila uska slijepa ulica i ja nisam imao kud naprijed.

Pokusao sam se vratiti u rikverc ali ova je opet tijelom zaprijecila put. Iskreno, malo mi je falilo da je p.......

Ali tada je S... otvorila vrata od auta i pocela trceci bjezati... oni su svi osim momka krenuli za njom ali je nisu uhvatili. 

Momak je cijelo vrijeme sjedio na tom zidicu i ni jednom gestom nije nista poduzimao. Ocito je bio jako povrijedjen, i danas ga potpuno razumijem.

U svakom slucaju, oni je tu noc nisu pronasli, a ja sam bio jedina osoba koja je nakon nekoliko sati znala gdje se nalazi. Javila mi se telefonom.

Bila je otisla u neke daljnje rodice sa kojima njeni nisu bili u kontaktu. 

Proslo je par dana do trenutka kada se odlucila pojaviti kuci, najvise radi bolesnog oca.

Ja sam shvacajuci brigu njenih roditelja odmah ujutro javio njenom momku da je sve u redu sa njom, da to javi njenima, i da ce se vratiti za koji dan kuci, ali lokaciju njenu nikada nisam htio nikome otkriti, iako sam je znao.

Od te noci, njih dvoje su raskinuli trajno.

Nakon svega toga nasa ljubav se nastavila. Cesto je bila burna, turbulentna, ponekad na rubu... Ali na zalost u zivotu ljubav ne pobjedjuje bas uvijek kao sto to u bajkama biva.

Nakon mozda godinu dana zauvijek smo se razisli...

Ja sam se nakon par godina sretno ozenio, u medjuvremenu dobio dijete... i bila je jedna od rijetkih mojih ljubavi koja je dosla vidjeti kod mene kuci moju tek rodjenu kcer.

Moja supruga je znala sve o nama i cijeli susret je uistinu prosao u ugodnom druzenju.

Nedugo vremena poslije, putevi su nas toliko razdvojili da smo danas udaljeni 10-ke tisuca kilometara.

Nismo se vidjeli vise od 20 godina ali povremeno se ipak cujemo.

Ja cesto imam potrebu da znam kako moja ljubav zivi tamo negdje daleko, a i nju vjerojatno zanima slicno, pa eto... ❤

Iako u mojim pricama, uvijek i bez iznimke pisem prava imena svih stvarnih likova, njeno ime nisam htio upisati u cijelosti jedino iz respekta prema njenom ocu koji je umro u uvjerenju da je pravog zeta za zivota upoznao.

I jos nesto za kraj VRLO VAZNO. Prije nego sto sam upoznao S..., kada bih cuo da se netko drznuo nekome umjesati u vezu, prvi sam bio koji je to sa prezirom osudjivao, smatrao sam to krajnjim nemoralom, a osobu koja se usudila na takvo sto, VELIKIM GOVNOM.

Ni u snu nisam mogao zamisliti da cu tada zbog VELIKE ljubavi uskoro i ja postati SERONJA. Zato NIKAD NE RECI NIKAD.

EP