MOJ "MALI A VELIKI" BEOGRADSKI PRIJATELJ NIKOLA KOJO

Dok sam bio dijete svako ljeto sam barem mjesec dana provodio u Puli, sto i nije bio bas neki moj izbor, ali neke obiteljske veze su me vodile tamo, pa htio ili ne... morao sam se fizicki teleportirati... taj jebeni godisnji odmor mojih roditelja.

Mene Pula nicim nije fascinirala, sve sto sam imao tamo, imao sam i u Splitu u visestrukim kolicinama. I more, i sunce, i djevojke... Starine takodjer, ali koga briga za staro kamenje kad imas tinejdzerske godine... Uostalom rodio sam se u carskoj palaci.

Jedino sto mi je bilo iznimno drago u Puli, a nisam imao u Splitu, bio je Festival filma, pravim nazivom "Festival jugoslavenskog igranog filma u Puli".

To je bio uistinu spektakl za kojeg je zivio cijeli grad. Vatromet... fanfare...  gorila je Pula tih dana. Festival je trajao jedan tjedan, i svako vece bi se u Areni izvodila premijera dva do tri nova domaca filma. 

Cijeli grad je bio oblijepljen velikim jumbo plakatima filmova i glumaca. 

Takodjer svi akteri tih filmova... glumci, reziseri, scenaristi itd... tih su dana provodili vrijeme u Puli. Arena je bila uvijek popunjena do zadnjeg mjesta.

Obicaj je bio da se nakon svakog odgledanog filma na pozornicu popnu svi koji su imali neku vazniju ulogu u filmu i da se poklone publici. Tako da sam tada prvi put uzivo vidio i Ljubisu, i Batu, i Miru Banjac, Danila Stojkovica, Bekima Fehmiua, Miru Furlan, Taska Nacica, Nedu Arneric, Milenu Dravic, Dragana Nikolica, Voju Brajevica, Jelisavetu Sablic i sve sto je u tadasnjoj kinematografiji uopce i vrijedilo.

Sjecam se kada sam gledao premijeru filma "Vuk samotnjak"  da sam tada vidio malenog Slavka Stimca kako poslije premijere place jer se oprastao od Hunda, pasa koji je sa njim bio glavni lik u filmu, posto je vlasnik predivnog dresiranog pasa tu vecer dosao po njega da ga odveze svojoj kuci. To je bio njihov zadnji susret.

Slavka sam jos godinama cesto vidjao u Puli u vrlo interesantnim izdanjima. Doslovce sam ga gledao kako raste.

Jednom sam ulazeci u Arenu vidio jednog vojnika koji pripit teturajuci ulazi u Arenu, a vojska je u to vrijeme imala strogi rezim, to se nije smjelo dogoditi. Prisla su tom vojniku dva vojna milicajca i diskretno ga odvukli sa strane. Ja sam se okretao da vidim sto se dogadja i tada sam shvatio da vojnik koji jedva stoji na nogama je u stvari Slavko Stimac. Nisam ga vidio kasnije unutra. Vojnici su morali biti primjer, nije bilo iznimki.

Cijeli program se dogadjao nocu u Areni, a sutradan ujutro je bilo posebno zanimljivo.

U tadasnjem Domu JNA okupljali su se neobavezno svi glumci i akteri filmova. Tu su dolazili i novinari, tv snimatelji, tako da je to bilo i mjesto gdje su se radili intervjui, slikavanja za novine i naravno... najpopularniji je bio sank... pica po diskontnim cijenama za "vojne obraze"... tako da su oni glumci sa duzim sank stazom (a bilo ih je poprilicno) tu provodili cijele dane.

Ja sam takodjer tu dolazio svakog jutra da bih vidio sva ta poznata lica i tada sam upoznao jednog predivnog beogradskog djecaka koji se zvao Nikola Kojo.

Upoznali smo se 1980. kada je on imao svoju prvu filmsku ulogu u "Rad na odredjeno vreme" i mogu reci da je prijateljstvo kliknulo na prvu. Ne sjecam se tko je kome prvi prisao, ali znam da smo provodili dane setajuci se po Puli i pricajuci o svemu i svacemu. Kad je zavrsio festival dogovorili smo se cuti ponekad telefonom i pismom, i onda smo se opet sreli u Puli 1982. kada je ponovno dosao sa filmom "Moj tata na odredjeno vreme". 

E tada smo vec bili poprilicno dobri i ja sam ga stalno gnjavio da me upozna sa glumicom Galom Videnovic.

Ja sam mastao o njoj. Lipa mala plava opasno mi je zapela za oko.

Sto li sam ja sve isplanirao raditi sa njom... sve sam mu u detalje ispricao, samo nas ti upoznaj i to je to...

Obecao mi je... -Cim je sretnemo upoznat cu vas pa je ti pozovi na pice... Tu je ona negde 😉 ona je moj dobar pajtos... ali znas ona je fina devojka i nemoj da ti neka gruba rec izleti.

-Ma sta ti je, ne brini nista, smirujem ga... 

Nije proslo par minuta, na stepenicama "Doma Armije" ugledam je.

Lagano laktom dodirnem Koju i pogledam prema njoj...

Eeeeej, sve sto sam planirao da cu joj reci, sve sto sam planirao da cu joj raditi, u trenutku sam odustao...

Vidio je Nikola da sam se usrao, i smije mi se...

-Alooo frajeru, evo ti Gala, dodji...

Prisli smo joj... Nikola joj kaze...

-Da te upoznam, moj dobar drug iz Splita Ernest...

-Drago mi je, Gala... rekla je nekim pjevajucim glasom onako predivna, duge plave kose, plavih ociju... beogradski sleng, moj tip totalno.

Toliko sam se u momentu "ohrabrio" da sam htio negdje smignuti i sakriti se.

Skamenio sam se. Ona je isto bila zbunjena, ali mi se odvazno priblizila i zagrlila me. A meni je  doslo nekako toplo oko srca ❤

Nikola je ocito bio dobar psiholog, prokuzija je moj trenutacni borbeni potencijal i preuzeo je stvar u svoje ruke.

Pozvao nas je na sladoled...

Nas troje (svi vrsnjaci oko 13-ak godina) setamo centrom Pule i trazimo sladoled...

Kaze Nikola... -Ja placam... 😉 miga mi i pokazuje na nju u stilu... sto mi se cini ? Ja okrecem ocima (GORIM)🧯

Proveli smo nekih dva sata zajedno, cak je probala malo mog sladoleda, ja njenog (mango)... i cijela razmjena nasih  DNK je na tome stala...

Bile su velike price kako ce ona doci iduce ljeto kod mene u Split 😂 kako cu ja kod nje u Beograd i to bi bilo to... 

Vise se nikada nismo vidjeli uzivo... cak ni u Puli.

Ponekad ne znas pravu vrijednost nekog trenutka dok ne postane uspomena.

Dugo je bila moja tiha patnja... pratio sam je kao Natasu u "Zikinim dinastijama", u "Bal na vodi", "Jagode u grlu" i mnogim drugim filmovima...

Dugo sam se nadao njenom dolasku u Split, ali na zalost nista od toga. Bili smo jednom skupa i ocito je to bilo to za cijeli zivot.

Tako me nekada sjecanja ponesu, ali to je samo mala nostalgija za necim sto je moglo biti, ali nije.

Moj "mali a veliki" beogradski prijatelj i istinski frajer Nikola Kojo i ja, takodjer se vec jaaako dugo nismo culi. 

U medjuvremenu postao je jedan od najuspjesnijih glumaca sa prostora bivse drzave, sa ogromnim brojem glavnih uloga u zaista velikim filmovima. 

Ja sam prestao odlaziti u Pulu, i ti dani su mi ostali tek lijepa uspomena.

I sjecanja na Galu s vremenom blijede, ali onaj komadic njenog mango sladoleda jos osjecam u ustima 🍦