MALO SAM JEO, POMALO PIO, MNOGO SEKSA I LJUBAVNICA IMAO"

Često sam kao dijete s ocem odlazio na novinarske intervjue koje je radio za "Studio" i "Sarajevski svijet" s gotovo svim tada živućim "spomenicima" i velikanima bivše nam države.

Odlazili smo zajedno u Zagreb, Sarajevo, Beograd, Skoplje, a putovali smo najčešće avionom ili vlakom.

Posebno su mi u sjećanju ostali predivni Ljubiša Samardžić, genijalna Mira Banjac i Olivera Marković, lucidni Rade Šerbedžija, skromni Vladimir Beara i veseli Boris Dvornik.

Ipak, najviše mi je u sjećanju ostao najstariji glumac u povijesti jugoslavenske kinematografije Zvonimir Rogoz, koji je tih dana sada već daleke 1987. godine proslavio svoj 100-ti rođendan.

Rogoz je svoju prvu zapaženu filmsku ulogu imao još davne 1933. godine u čehoslovačkom filmu "Ekstaza", gdje je glumio ljubavnog partnera tada slavne američke glumice Hedy Lamarr.

Zbog golišavih scena slavne Hedy, taj se film i danas smatra prvim mainstream erotskim ostvarenjem u povijesti svjetske kinematografije.

Na magloviti zagrebački kolodvor stigli smo vlakom oko 6 sati ujutro. Bila je zima i lagano je padao snijeg. Pješice smo preko Zrinjevca prošetali do Trga Republike, uzeli ključ naše sobe u hotelu "Dubrovnik", u kojem smo uvijek u Zagrebu odsjedali, ostavili prtljagu na recepciji i otišli na hotelski doručak.

To je bio naš mali zagrebački ritual još od mojih malih nogu. Uzeli bismo par žemlji, mali maslac i nekoliko feta šunke i parizera. Otac bi popio kavu, a ja sok od naranče, zatim bismo se prošetali do Starog grada, zaokružili oko stare Zagrebačke katedrale pa se preko Tkalčićeve i Opatičke polako spustili do "Name".

Putem smo sreli Enesa Čengića, koji se iznimno obradovao susretu s mojim ocem.

Poznavali su se još iz „Večernjeg lista“. Jurio je u tiskaru gdje mu se upravo tiskala najnovija knjiga o Krleži.

Miroslav Krleža je oporučno prenio na Čengića doživotno upravljanje svim svojim autorskim, izdavačkim i reproducentskim pravima te zaštitu svog književnog djela.

Intervju s Rogozom bio je zakazan u 13 sati u njegovom domu u samom centru Zagreba.

Očekivalo se da ćemo zateći starog, oronulog glumca u slabo pokretnom stanju.

Točno u 13 sati, u zakazano vrijeme, pokucali smo na vrata Zvonimira Rogoza.

Otvorila nam je njegova 56 godina mlađa supruga Agata. 

Očito nije bila oduševljena našom posjetom. Odmjerila nas je od glave do pete.

Odmah nam je još na vratima dala do znanja što misli o našoj posjeti:

"Vidim da nam niste niš' doneli, pa vam kavu nebum mogla ponuditi. Gospon trenutno odmara, ali vas ipak očekuje. Uđite u dnevnu blagovaonicu".

Otvorila je velika bijela masivna vrata, a u dnu velike prostorije, u starinskoj zelenoj kožnoj fotelji, sjedio je stari Rogoz. Bio je odjeven u kućni ogrtač, a noge su mu bile prekrivene dekom.

Zidove prostorije krasili su ogromni originali velikih svjetskih slikarskih imena. Sve je djelovalo tako profinjeno, otmjeno i skupo.

Agata se vratila u kuhinju, ali vrata je namjerno ostavila otvorena.

Za razliku od supruge, nasmiješio nam se srdačno i dodao:

"Ne obazirite se na gospođu, nešto je danas ljuta, ručak joj je valjda zagorio. Inače, ponekad zna biti i dobre volje, ali rijetko. Sjednite samo, opustite se".

Pružio je ocu ruku i vrlo ozbiljno, sa znatiželjnim izrazom na licu, upitao gledajući mene ravno u oči:

"Tko je ovaj mladi gospon s vama?"

"Moj sin, silno vas je želio upoznati."

"To je lijepo od njega. Evo, dečko, pred tobom stoji najstariji glumac na svijetu. U mladosti veliki ljubavnik i zavodnik, no mnoge gospođe kažu kako još nisam za staro gvožđe. Samo sjednite, Agata će nas nečim poslužiti."

Agata je sve slušala iz kuhinje i glasno se nasmijala te dodala:

"Gospon, nisu nam niš' doneli u goste pa im nebum mogla niš' ponuditi."

Prilično neobičan nastup njegove supruge nas je pomalo zbunio i doveo u stanje lagane nelagode.

"Gluposti govori. U ovoj kući je uvijek bilo svega, ali otkako je došla u Zagreb raditi za mene i moju pokojnu suprugu, malograđanština je izašla na vidjelo."

"Donesi bocu starog francuskog konjaka za nas odrasle dečke i cijeđeni sok za mladog gospodina", rekao joj je oštrim tonom.

"Kako vi kažete gospon", uzvratila je.

Da, iako mu je bila supruga, persirala ga je do zadnjeg dana.

"Sa ženama, znate, treba znati. Brzo se pokvare, od takvog su materijala, a ja ih nemam vremena više mijenjati, imam alata, ali nemam volje", rekao je vrlo smireno.

Moj otac izvadio je iz fascikle papir i olovku, i razgovor je započeo.

Tijekom cijelog razgovora Agata se iz kuhinje ubacivala u njihov razgovor.

Bilo je pomalo neumjesnih komentara, ali stari Rogoz ju je s filozofskom smirenošću i dostojanstvom svaki put poklopio. Naravno, ne obraćajući se njoj, već nama, ali dovoljno glasno da ona čuje.

Došla je tema i na sina Rafaela.

"Kako ste se odlučili da u relativno poznim godinama, točnije sa 92 ljeta, postanete ponovno otac? Koliko znam, već imate kćer iz prvog braka, Libušu?"

"Ma da, ali dama je već u poznim godinama, uskoro će 70 let'. Rijetko se čujemo. I ona je, znate, glumica. Čuo sam da slabije vidi i čuje. Godine, znate, učine svoje. Ja s tim, na sreću, nemam problema. Rafael će, kad odraste isto biti glumac, veliki glumac!"

Supruga mu je doviknula: "Neće biti glumac, već liječnik!"

"Bit će glumac, rekao sam."

"Ne, bit će liječnik. Ma nemojte molim vas, vi ćete se o tome pitati", cinično mu je odgovorila.

Rogoz se pravio da nije čuo.

Razgovor je trajao nešto više od jednog sata.

Pričao je o tome kako je svojedobno sam dao izraditi vlastitu bistu i osobno je postavio u kazalištu "Gavella".

"Znate gospon, mnogima je to bilo neobično i čudno, ali spomenik morate sami sebi za života dignuti, kad umrete, nitko vas se neće sjetiti."

Agata je u međuvremenu donijela kavu, a za mene nekakav sok koji je više bio šećerna vodica nego sok, i nisam ga mogao popiti.

Vrijeme se privodilo kraju, i pri kraju razgovora, otac mu je postavio nezaobilazno pitanje:

"Koja je tajna dugovječnosti? Možete li nam otkriti kako ste i u 100. godini fizički i mentalno u tako dobroj formi?"

"Sada ću vam otkriti tajnu, a neka mladi dečko dobro otvori uši. Ja sam kao mlad, na sreću, imao problema sa želucem; bolio me i nisam mogao puno jesti. Malo sam, znate, jeo, pomalo pio, mnogo seksa i ljubavnica imao. Svaka mi je žena dodala po nekoliko dodatnih mjeseci života, pa vi sada brojite."

Ušla je Agata i pomalo hladno rekla:

„Vrijeme je da se stari gospon odmori, pa bih vas zamolila da razgovor privedete kraju".

“Stari Rogoz se ustao iz fotelje, pružio nam ruku i tiho rekao:

“Gluposti govori, ne vjerujte joj ništa, vrijeme je ručka i vještica stara ne želi da se hrana hladi. 

Ja ću sada ionako u šetnju Ilicom. Ipak, tužno je šetati gradom kada znate da svi koje ste nekada poznavali više nisu među živima. Ni prijatelji s kojima ste se u kavanama družili, ni žene koje ste intimno imali.

U ovih 100 godina više puta sam se znao potpuno raspasti, ustati se i ponovno sastaviti. Trebalo je volje i želje za životom, a ja sam je imao i previše.

Vidite, smrt je nešto što morate obaviti i ne bojim je se ni malo. Ali daleko je to još od mene.“

Znate, ja još uvijek tri puta dnevno konzumiram seks. To vam je prirodni stari lijek koji liječi i dušu i tijelo. Mladi dečko će me se, nadam se, sjetiti za koju godinu, a onda će doći i reći mi jesam li bio u pravu.“

Otac je s nelagodom pognuo glavu, nije znao misli li Papa Rogoz uistinu sve to što govori, ili samo želi biti duhovit.

Rukovali su se i nisu znali da će to biti posljednji put, ali bilo je za očekivati.

Ja sam ga još jednom posjetio u njegovom stanu nekih 2 mjeseca prije njegove smrti kada je i nastala ova fotografija.

Tom prilikom mi je poklonio svoju autobiografsku knjigu „Mojih prvih sto godina“, i uz pozdrav „Zbogom vam“ zadnji put smo se vidjeli.

Par mjeseci poslije, u svojoj 101. godini, preminuo je, bez boli, bez patnje.

Bio je potpuno zdrav, ali materijal starog glumca naprosto je bio potrošen.

Život i smrt za poželjeti.

EP